Cannibal Ante Portas
Bit ćeš tuga moja
12. 06. 2013.
Prisjetimo se naše bivše premijerke, HDZ-ove bivše predsjednice, Ivine bivše prijateljice... gospođe Jadranke Kosor. Nekada je sve vrvilo od nje, tiskovine, javna glasila, mediji, prehrambeni proizvodi čak... (neki su se plašili otvarati paštetu).
No to je bilo davno, još dok je bila "gori", a sada kad je "doli", a onaj šta je bio "doli" sad "gori ustaje", e sada je to neka druga priča. Sada je gospođa Kosor samo fina uglađena gospođa, reklo bi se - jedna od nas. Čak vjerojatno ni Goran Bare ne vidi više u njoj "ženu sa drugog svijeta" i siguran sam, ne misli da je "marsijanac" a niti "tuka" ni "pura".
Pitate se: zašto sada kada je postala "obična" osoba želim pisato o njoj? U stvari, to što želim reći, više je o meni.
O mom cannibalskom „nosu“ za predviđanje tijeka događaja, barem kad je politika u pitanju.
Najme, još prije više od dvije godine u „zlatno doba“ naše ex premijerke, nakon što se odrekla svog dojučerašnjeg idola i suvereno vladala strankom, predvidio sam da će je zadesiti slična sudbina kao i njenog predhodnika.
I bio sam u pravu!
Moj tada realiziran uradak govori o tome. Poslušajte.
Welcome to the EU
Dobro vam jutro novopečene građanke i građani Europske Unije. Ako vam jutros nebo izgleda plavije no inače i sa žutim zvjezdicama, a golub na oluku pjeva Odu radosti... to znači da još spavate.
Probudite se i požurite na posao jer, ako već nećete meni, vjerujte Remarqueu:
NA ZAPADU NIŠTA NOVO !
01. 07. 2013.
Sprega: Crkva - HDZ
„Imamo protuhrvatsku vladu koja je poniknula na korjenima prokletog komunizma! Milanović, Josipović, Jovanović, Mesić – cijela bagra komunistička! Oni se od svog naroda skrivaju u mišje rupe. Na sljedećim izborima, ako ne i prije, srušimo ovu vladu i takozvanog predsjednika“
Tako zbori don Jakov Cikojević, župnik u Zagvozdu, na HDZ-ovu prosvjedu kod tunela, gdje se tražilo da narod NE plaća „tunelarinu“ (za razliku od ostatka naroda i ostaka tunela u Hrvatskoj).
Uopće ne mislim komentirati imbecilnost izgovorenog teksta. Tek, za uočiti je beskrupuloznost HDZ-a (i satelita mu Crke) u nastojanju da se vrati u vladajuće fotelje, koje je izgubio na prošlim izborima.
Svakome tko se može pohvaliti „uobičajenim“ i „normanim“ IQ-om, jasno je da je glavni krivac za jadno stanje u kojem se trenutno Hrvatska nalazi, - HDZ. Upravo se pod njegovim okriljem odvijala bestidna pljačka hrvatskih dobara, počem od famoznog „Plana 200 hrvatskih obitelji“, preko uvriježenog Rojsovog postulata „Tko je jamio, jamio“, do vođenja države u stilu “Sanader Gang Crew“.
Dakle, ne zabrinjava me bezobzirnost HDZ-a u pokušaju vraćanja na tron hrvatske politike, no čudi me i brine popularnost koju unatoč svemu HDZ ima u hrvatskom glasačkom tijelu.
Kada se devedesetih godina u Italiji otkrila afera „Mani pulite“, slučaj koji neumoljivo podsjeća na slučajeve koji se upravo kod nas vode protiv Sanadera i HDZ-a, osim što je predsjenik stranke Bettino Craxi osuđen, njegova stranka PSI je NESTALA !
HDZ, za razliku jedva da je izgubio koji postotak svog glasačkog korpusa (pri tomu uopće nije važno što su sudski postupci još u tijeku i što vrijedi presunkcija nevinosti, jer narod uvijek zna istinu i osudit će nekog ili nešto, ili neće, bez obzira na pravovaljanu sudsku presudu).
Takav kontinuitet HDZ-ove popularnosti, ne mogu a da ne povežem sa, na početku spominjanim, IQ-om. Ili je pak točno da svaka politička, rasna, vjerska ili bilo koja druga zadojenost, zasljepljuje i pomračuje um.
Jadna je zemlja u kojoj se Crkva upliće u politiku, a kad još sklopi savez sa nekom strankom, to je zlo par excellence.
Moj je savijet „ljubiteljima“ HDZ-a, da počnu ramišljati svojom glavom i sami zaključe koje su to kvalitete stranke i što su to oni stvarno učinili ili nisu za dobrobit hrvatskog puka.
Moj je savijet vjernicima Crkve u Hrvata da se upitaju: Tko nem to šalje Božanske poruke? Tko to govori u ime Boga? Jesu li to Božanske riječi ili ipak samo riječi još jadne izgubljene duše, upravo poput naše, na tom dugom putu povratka k Njemu.
Uostalom, zar nam treba posrednik u komunikaciji sa Bogom?
On je svuda oko nas i u nama. Obratimo mu se osobno!
11. 07. 2013.
Karamarko pojma nema
27. 07. 2013.
Day after
02. 07. 2013.
Želio sam na današnji dan, naš prvi europski dan, napisati nešto znakovito, nešto veliko, da se pamti. Sve mi je izigledalo bez veze za takav krucijalan trenutak naše tisćljetne povijesti. Onda sam na internetu naišao na tekst cijenjenog novinara i kolumniste Borisa Dežulovića i pročitavši ga zaključio: Eto, to je to!
Pošto ništa bolje ne mogu smisliti, koristim tu korisnu informatičku funkciju: copy/paste da vam prenesem skraćenu verziju Dežulovićeva teksta (It is enough).
"I tako smo preko noći postali uljuđena, europska država.Mislim, doslovno preko noći, dok pošteni svijet spava. Podnapili se predvečer Hrvati domaćom brljom, zagrnuli trobojkom i otišli na Poljud, na posljednji Thompsonov koncert u nezavisnoj i suverenoj Hrvatskoj, a ujutro se probudili na klupi na zagrebačkom Zrinjevcu, pokriveni plavom zastavom ujedinjene Europe: u ruci im prazna boca Tomčevog šampanjca, berba 2009., a pod otežalom glavom, tko zna kako se tu našao – kofer za violinu. Koliko jučer, eto, treštao je poljudskim stadionom teški gitarski deseterac Marka Perkovića, oznojeni su hrvatski muževi goli do pasa, zagrljeni i podliveni etilnim alkoholom, suznih očiju pjevali o didinom gumnu, zmijama, vukovima i gorskim vilama, a onda požurili autocestom u Zagreb i već u ponoć, ispijajući vrhunski Tomčev Brut na Trgu bana Jelačića, zatvorenih očiju tronuti pjevušili Beethovenovu Devetu...“.
Moj završni komentar: Kako je lako postati uljuđena, Europska, moderna država...čas posla!? Iz kasaba balkanski gudura lako je danas mercedesom doći do Markova trga, ili do Heldenplatza čak. No geni ostaju svoji i kad im vlasnik ispija najskuplji Dom Perignon. Za mnoge Nove Hrvatske Europljane još će dugo epski deseterac ostati kulturološki amplissimus.
Znam da ljeto nije vrijeme za politiku, no zapala mi je za oko jedna izjava ministra Jovanovića koju je dao za Novi List:
„Pred očima Tomislava Karamarka dogodila se najveća pljačka Hrvatske. A on ništa nije vidio, ni čuo, ni otkrio, ni spriječio. I sad se nalazi na čelu HDZ-a koji sjedi na optuženičkoj klupi. Zar zaista misli da su građani Hrvatske tako kratke pameti?“
Izjava mi se svidjela: koncizna, jasna i konkretna. Na to što se pita ministar Jovanović, pokušati ću mu odgovoriti, odnosno barem iznijeti svoj stav:
Da, gosp. Jovanoviću, Karamarko upravo to misli i na veliku žalost, bojim se da je u pravu. Jer da nije tako, zar bi HDZ-ovci dobili na prošlim izborima tek neznatno manje glasova od prijašnjih godina, u vrijeme kada još građani Hrvatske nisu znali za njihovo bezočno podkradanje hrvatske države i naroda?
U nekim zemljama, nakon sličnih afera, stranke bi nestajale! A HDZ je ostao stabilan, biračko tijelo sve mu je oprostilo!?
Zaključak može biti samo jedan: za birače HDZ-a uopće nije važno to što HDZ čini, da li ih vara ili podkrada, glavno im je da imaju U načelu iste smjernice.
Kada slušam sve bivše Sanaderove poltrone, Jadranku Kosor, Jarnjaka, Šukera... o njihovom „blackoutu“, o tome kako pojma nemaju o HDZ-ovim prljavim radnjama, uvijek se iznova prisjetim one poznate priče iz tridesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme diktature u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, kada se neki jadnik usudio javno reći kako „vlada ugnjetava i izrabljuje narod“. Naravno, bio je uhapšen i doveden pred sud, gdje ga je sudac priupitao da li je to stvarno izrekao? Jadnik se pokušao obraniti: „Da, časni suče, ja sam to rekao, ali mislio sam na Englesku vladu“
A sudac će mu: „ Nemoj ti meni, znamo mi čija vlada ugnjetava i izrabljuje narod“.
I tako, i taj sudac u truloj Kraljevini Jugoslaviji sve je znao. I danas u našoj slobodoumnoj demokratskoj državi Hrvatskoj svi mi normalni sve znamo, jedino Šuker, Jadranka Kosor, Jarnjak, Kalmeta...i veliki meštar Karamarko - pojma nemaju!
Dan pobjede i poraz razuma
06. 08. 2013.
Jučer, na Dan pobjede i domnovinske zahvalnosti gledao sam, poput mnogih hrvatskih građana, televizijski prijenos iz Knina te vidio i čuo to što se moglo vidjeti i čuti. Uz prigodan svečani program i lijepo sročene govore više govornika, mogao sam nažalost, vidjeti i čuti razularenu rulju, nedostojnu ove nacionalne proslave.
Odmah da razjasnim izraz „razularena rulja“, da se kojim slučajem to ne poistovjeti (generalno) sa hrvatskim braniteljima. Nipošto! Za mene, skupina neodgovornih ljudi koji na tako svečanom činu neobjašnjivo i bez povoda, zviždi govorniku i vrijeđa ga najpogrdnijim izrazima, nije ništa drugo do razularana rulja, radilo se o nekoj maloljetnoj navijačkoj skupini, sveučilišnim profesorima ili hrvatskim braniteljima.
Takva je skupina jučer gospodinu Milanoviću, predsjedniku hrvatske vlade, zviždala čitavo vrijeme, dok je on svojim govorom uzdizao na pijedestal upravo hrvatske branitelje, samu akciju Oluja i čitav domovinski rat.
Postavlja se pitanje : Zašto ? Što im je skrivio Milanović da ga izviždaju, nazivaju ga majmunom, đubretom, zločincem...
Dobro, Ćesić Rojs se izjasnio rakavši: „Ja zviždim svima osim Franji Tuđmanu“. To je i razumljivo, kada se uzme u obzir da ga Franjo nikada nije pitao kako se on to obogatio, a zasigurno se i našao na popisu famoznog plana o „200 bogatih Hrvata“. Dakle, to što je on zviždao OK, ali ovi ostali? Zar su oni očekivali pronaći se na tom spisku?
Da li su možda zviždali Milanoviću zato što on NIJE učestvovao u prljavim poslovima tokom domovinskog rata kada su se neki Veliki Hrvati obogatili besramnim biznisima čak i sa neprijateljem? Možda su mu zviždali jer on NIJE bio u poslijeratnim HDZ-ovim vladama pod čijim je okriljem izvršena rasprodaja i devastacija Hrvatske?
Ili su mu jednostavno zviždali jer on je - Crveni. A to je zlo. Oni Crni, mogli su ih i mogu ih j.... uzduž i poprijeko, za njih uvijek će se dizati dva prsta.
Nema ništa gore od zamračena uma. Takav, ne može objektivno spoznati stvarnost, razlučiti dobro od zla, istinu od obmane. On vidi ono što želi vidjeti ili pak, lako podložan manipulaciji, ono što manipulatori žele da vidi.
Na kraju, jedino je za nadati se da je skupina „zviždača“ ipak manjina u zdravom tkivu hrvatskih branitelja. U suprotnom, loše nam se piše.
Bog oprašta
16. 08. 2013.
Vjerski blagdan Velike Gospe, za razliku od prošle, ove je godine prošao bez krvoločnih nasrtaja crkvenih velikodostojnika na „crvenu, nenarodnu, nehrvatsku vlast“. Zadovoljili su se dizanjem na pijedestal njihove nove heroine babice Jage koja je, slušajući svoju savijest, odbila učestvovati u, kako to oni vole reći, „ubistvu nedužne djece“. Tako je nadbiskup Barišić zatražio da se „preispita i revidira mrski zakon o pobačaju još iz doba komunizma“.
Ne mogu a da se ne zapitam odakle kod nadbiskupa Barišića i inih mu kolega pronositelja Božanske Ljubavi, emaniraju takvi egzaltirani filantropski osjećaji, odakle ta bezgranična briga za zaštitom ljudskog života? Da li se to kod njih probudio glas savijesti? Jer, ne zaboravite da su svi oni službenici Crkve, upravo one koja je osmislila instituciju Inkvizicije, a koja je u borbi protiv hereze i za „čistoću vjere“, ubila desetke tisuća nevinih žena, potencijalnih majki stotine tisuća ljudskih bića. Oni su i službenici Crkve u čijim se katakombama i tajnim odajama povremeno otkrivaju stotine dječjih kostiju, rođenih „greškom“ (wrong time – wrong place).
Gospodo Barišiću, Puljiću, Hraniću, Košiću, Bogoviću... u svojoj velikoj brizi o zatrtim i nikad rođenim genijima, da li možda ponekad pomislite kako neke od dječjih kostiju, pronađenih u brižno skrivanim katakombama samostana i Katoličkih crkava diljem svijeta, pripadaju nekom potencijalnom i nikad realiziranom Isaacu Newtonu ? Razmišljate li o tome kako je moguće da su neke od tih razasutih dječjih kostiju pripadale nekom briljantnom dječjem umu, te da tako nikad nećemo saznati za neku možebitnu Kritiku najčišćeg uma potencijalnog Immanuela Kanta? Pitate li se koliki je broj nekih drugih Marie Curie nestalo u dimu lomača za vrijeme Biskupske inkvizicije?
U koliko je upravo to razlog vaše zabrinutosti i brige za Čovjekom, ja vas razumijem. Bog oprašta svima, sigurno će i vama.
I Crkvi.
Seljaci i "seljačine"
Posljednjih desetak dana svjedoci smo prosvijeda seljaka. Slike nezadovoljnih poljoprivrednika dok prozivaju odgovorne, kukaju nad sudbinom i naguravaju se s policijom, traktori koji su zakrčili i blokirali prometnice... uobičajeni su izvještaji svih TV postaja.
Traktora posvuda, samo ne u poljima!
Razumijem te poljoprivrednike, nije im lako. A kome jest? (izuzmemo li onu kastu prebogatih koji uglavnom žive od svog minulog „rada“).
Dakle, shvaćam te seljake, mukotrpno rade, prihodi nesigurni, a perspektiva nikakva. Jasno je da traže izlaz iz teške situacije, riješenje, pomoć... cash!
No, pogled u državnu blagajnu odaje surovu istinu: NEMA LOVE! No money! No hay dinero! Miseria! Страдание!
Zašto je to tako? E, to je druga i duga priča. Punih dvadesetak godina, od kad smo svoji na svome, od kad se sami brinemo o sebi.
No, da se vratim seljačkim prosvjedima. Gledam te tužne scene: stotine najmodernijih traktora stoji na cesti, iza njih nazirem nepregledne (ponekad mi se čine zapuštenim) oranice, razočarani seljaci sjede ukrug i jedu slaninu, čujem kako jedan od njih kuka: „Nemamo za paradajz“. (?!?)
I dok tako gledajući TV prilog suosijećam sa seljacima i njihovom nevoljom, u kadar kamere ulazi još jedan od prosvjednika žučno komentirajući: „Oni su nam dužni isplatiti sve što su obećali. Ostajemo ovdje dok to ne dobijemo. Eto, ja imam kući još dva traktora, dotjerat ću i njih!“ (?!?)
Pomalo zbunjen svime, mijenjam program. Opet puno traktora, izvjestiteljka razgovara sa jednim od prosvjednika, mlađim čovjekom, pita ga da li će i njegova žena sutra u Zagreb?
„Ne, ne može, imamo stotinjak svinja i bikova, mora se brinuti o njima“. (?!?)
Od svih tih izvještaja i priloga o seljacima ostao sam pomalo zbunjen. Zatvorio sam TV, a kompajler mog computera marke “Brain“ počeo je sortirati informacije, slagati ih u novooformljene foldere.
Vjerojatno, spontano uključio sam ono fizičko računalo, te na Google-u odgooglao traktore, bikove, svinje...
Cijena traktora sa priključcima: do 500 000 € (koliko je to recimo puta tri?), cijena svinja: 500 € (koliko je to, recimo puta sto?), cijena bikova 60.000 € ... koliko je to?
Koliko je to love?
Još spontanije, otvorio sam svoj netbanking račun: žiro – prazan (još nisu niš poslali), tekući: (zadržat ću to za sebe, malo me je sram).
U tom trenutku (stvar je feelinga), osjetio sam kako se u mom bio-computeru „Brain“ otvara novi folder. Još je neimenovan (morat ću nešto smilsliti), no poruka u bio-wordu bila je jasna: Seljačino!
21. 08. 2013.
22. 08. 2013.
Božanska kvadratura kruga
Eto, saznali smo zbog čega je Joseph Ratzinger, odnosno (ex) Papa Benedikt XVI na konziliju 11. veljače ove godine objavio svoj odlazak, rekli bi - podnio ostavku. Spekuliralo se o razlogu takve njegove odluke no sada, nakon što je objašnjenje dao sam Ratzinger u intervjuu za katoličku agenciju „Zenit“, sve je „jasno ko pekmez“.
„Bog mi je rekao da odstupim“, izjavio je Ratzinger.
Nisam podrobnije upoznat kako su u Katoličkoj Crkvi ustrojeni hijerarskijski odnosi, no pretpostavljam da, ako ti nešto naredi sam Bog, nema ti boga, moraš to izvršiti.
No, naravno, nije to bila nikakva naredba, Bog je Ratzingera uljudno zamolio da se makne sa Petrove stolice. Dapače, kako sam Ratzinger tvrdi, to je bio „doživljaj mističnog iskustva“. Gospodin mu je „rodio u srcu apsolutnu želju da ostane s njim na ti“. (?)
Ponovo se pozivam na moju ignoranciju kada su u pitanju uzusi u katoličkim molitvama i obraćanja Bogu, no gotovo sam siguran kako se Njemu svi obraćaju sa Ti.
„O Bože, Ti koji vidiš sve, Ti koji možeš sve, pomogni mi u mom jadu...“
Dakle, u komunikaciji sa Bogom već jesmo na ti. Dali je Ratzinger htio reći da je sa Bogom uspostavio neki viši stupanj odnosa na „ti“? Recimo „ti na kvadrat“?
No, još su neke stvari koje me zbunjuju u svemu tome.
Papa, Sveti Otac, Sumus Pontifex, vrhovni poglavar cijele Crkve - izaslanik je samog Boga, njegov ovozemaljski predstavnik. Kada konklava izabere novog papu, kada se sa središnjeg balkona bazilike Svetog Petra, „Urbi et Orbi“, objavi cijelom svijetu: „Habemus Papam!“, to je samo, kroz srca i razum umnih kardinala, pretočena Volja Božja. Njegov odabir.
I sad se pitam: da li se pri odabiru Josepha Ratzingera, sam Bog zabunio, da ne kažem zaj...?
No, ako je Svevišnji ujedno i svemogući i sveznajući, kako je mogao pogriješiti pa odabrati krivu osobu, te je sad mora smijeniti? A, uostalom, On sam ju je i stvorio!
I tu se nakako zatvara taj začarani krug uzroka i posljedica, nedorečenosti, nedokučivosti. Ima neku poveznicu sa kvadraturom kruga, uslijed čega, sjećate se, kloparaju i kotači na vagonima.
Pa zar je onda čudno da se to događa i u našim glavama. Zašto ne i u glavi Josepha Ratzingera.
Jeste li znali ?
Danas, surfajući internetom došao sam do nekih zanimljivih informacija.
Informacija prva:
Jeste li znali da 97% svih životinja na zemlji su „invertebrata“ ili po naški: bezkičmenjaci?
„Mudri čovjek“ iliti „homo sapiens“ spada u onih preostalih tri posto. Međutim ustanovljeno je kako su kod te poznate vrste koja obitava naš planet, sve učestaliji primjerci koji imaju sve karakteristike tih „invertebrata“ - bezkičmenjaka.
Informacija druga:
Da li poznate ovu riječ: τύραννος ? Griješite ako je vaš odgovor negativan, jer to je samo grčki sinonim latinske riječi tyrannus, odnosno hrvatske riječi: tiranin. A tiranin, despot ili diktator, također dolazi iz reda „mudrog čovjeka“ odnosno „homo sapiensa“ no on primjenjuje svoju vlast i moć, samovoljom i nasiljem (tako kaže Wikipedia). Pored toga poznato je da često boluje od neizlječive bolesti latinskog naziva „unscrupulus“ (neznam točno o čemu se radi ali mislim da ima neke veze sa džonom i licem).
Informacija treća:
„ Mamić opet smijenio Jurčića!“
Ako mislite da ove tri informacije imaju nekakvu poveznicu - u pravu ste!
25. 08. 2013.
Sami protiv svih !
Sve ovo što upravo pišem, činim u trenutku dok, svi mi koji volimo Rijeku, isčekujemo odluku UEFA-ine komisije o tome hoće li Rijeka moći igrati svoje utakmice na stadionu Kantrida. Nadam se pozitivnom.
Vjerojatno vam je poznat poklič riječke Armade: „Sami protiv svih“. Ja bih rekao da bi to trebala biti parola i čitave Rijeke (pogotovu one sportske), a ako se pitate zašto, evo nekih argumenata:
U Rijeci zasigurno manjka sportskih objekata, no one koje imamo, one postojeće, izgradili smo mi sami. Grad! Riječani! Nije nam pomogao nitko! Za razliku, mnogi (možda „hrvatskiji“) gradovi, često su dobivali potpore, poklone...
Mediteranske igre 1979. u Splitu – Uz izgradnju novih hotela, TV-centra, aerodromskog i lučkog putničkog terminala...niknuo je i prekrasan Poljudski stadion.
Sve to - poklon (čak i one mrske) države!
Svjetsko prvenstvo u rukometu 2009. – Rijeka, jedan od gradova pionira rukometne igre, nije dobio domaćinstvo! Stoga su u „rukometnim centrima“ diljem Hrvatske nicali velebni sportski centri: Zagreb – grandiozna, velebna, svjetska dvorana Arena (kajgod), Osijek – predivna, prevelika dvorana Gradski vrt, Zadar – famozna sportska svorana Krešimir Ćosić (za sve Zadrane na ulazu je postavljena tabla sa pravilima rukometne igre. Neka ljudi znaju.), Varaždin – fantastična Sportska dvorana...
Sve to - poklon države!
Pitate se još uvijek zašto: Sami protiv svih!?
26. 05. 1999. – Predveče, stadion Kantrida: petnaestak tisuća ljudi, zaljubljenika u nogomet, u svoj klub, u svoj grad, nijemo stoje, kao da čekaju da im netko saopći da je sve bila samo šala, da je Rijeka ipak prvak države. Uzalud, jer Franjo je htio drugačije. Rijeka jest igrački osvojila prvenstvo, zaslužila ga na terenu, Rijeka dapače jest u Hrvatskoj, ali... (znate kao što u onom vicu krokodili lete, ali nisko, nisko..)
26. 05. 1999. – Predveče, stadion Maksimir, 800-tinjak gledalaca saznaje za rezultat sa Kantride (opet me to podsjeća na jedan vic, ono kad Tile kaže: „Zar je već jedanaest?“), te umorni od svega još jednom slave uspjeh „najhrvackijeg“ kluba.
Pitate se još uvijek zašto: Sami protiv svih!?
A kad bi izašli iz sfere sporta...
Tokom godina HDZ-ova bančenja, Kalmeta je, osim što je osmislio „jeftine“ kilometre autoceste, u Zadru izgradio sve što se izgraditi dalo. Da je još malo potrajao, sigurno bi se tu našle i replike kipa slobode ili Eifelova tornja.
Tokom godina HDZ-ova bančenja, u rekordnom vremenu je izgrađen autoput Zagreb – Split, na kojem ponekad i u zimskim mjesecima možete sresti koje vozilo, dok je riječka obilaznica (informacija: najprometnija cestovna dionica u Hrvatskoj!), završena nakon više od 30 godina gradnje!
Pitate li se još uvijek zašto: Sami protiv svih!?
Ja se odavno već ne pitam, no zaista sam se više puta kao Riječanin upitao: Rijeka je u Hrvatskoj? I dobivao sam odgovor: Nažalost!
04.. 09. 2013.
Karamarko - Toša par excellance
Prema novom riječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića pojam „praviti se Englez“, ili „praviti se Toša“, znači hiniti neznanje, činiti se nevještim, ludim.
Ako se ikomu ovih dana može pripisati taj epitet, onda je to zasigurno predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko.
Svjedoci smo ovih dana uzavrele situacije u Vukovaru i eskalaciju nezadovoljstva dijela građana uzrokovanog postavljanjem dvojezičnih ploča. Karamarko se nedvosmisleno postavio na stranu nezadovoljnika, potpirujući njihov bunt svojim izjavama poput:
"Dvojezične ploče su nezakonite i vrijeđaju građane. Pozivamo Vladu da odluku povuče i pokaže više razumijevanja i emocija prema tom gradu, da poštuje naše svetinje. Vukovar zaslužuje pijetet, spasimo ga od ovog poniženja."
Ne bi li objasnio odakle mi ovaj Toša iz naslova, iznijeti ću ovdje neke argumente, fakte, činjenice, pa vi prosudite sami:
Fakt 1: Uvođenje dvojezičnih natpisa (između ostalog) vladu obavezuje statut koji je 16. srpnja 2009. donijelo Gradsko vijeće Vukovara. Njime je izrijekom propisana u Vukovaru paralelna upotreba „srpskog jezika i ćiriličnog pisma u službenoj komunikaciji i u javnim poslovima“
Fakt 2: Većinu u Gradskom vijeću tada je imala koalicija HDZ-a. Za statut glasalo je svih 11 vijećnika HDZ-a, dok su ga sva trinaestorica vijećnika SDP-a odbili prihvatiti.
Fakt 3: U ljeto 2010. Karamarko je odabran da kao izaslanik vlade, na saborskoj sjednici zastupa godišnji izvještaj o provođenju „Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“. U tom izvještaju, kao veliki uspjeh, navodi se upravo donošenje gore navedenog statuta!
Na upit novinara o svemu gore navedenom, Karamarko odgovara da on nema ništa s tim?!
Pa sad zaključite sami je li Karamarko Toša? Ili možda ipak ne? Možda vam se više svidi neki drugi lik iz bajke.
05.. 09. 2013.
Historia magistra vitae est
Poznata je Ciceronova izreka o povijesti kao učiteljici života. Zaista ima mnogo lijepo sročenih rečenica o povijesti od svjetskih velikana, poznatih i učenih ljudi. Odabrao sam samo neke:
“Povijest dokazuje da ona može dokazati sve.“ – Voltaire
“Iz povijesnih knjiga doznaje se više o povijesničarima nego o povijesti” - Thomas Mann
“Sretni su narodi koji imaju dosadnu povijest” - Montesquieu
“Da je čovječanstvo bilo razumno, povijest ne bi bila dugačka kronika gluposti i zločina.” - Arthur Schopenhauer
“Što će reći povijest? Lagati kao i obično.” - George Bernard Shaw
Za kraj, odabrao sam jednu koja mi se posebno svidjela, a usto i slikovno sam je opremio:
“Historija ima tendenciju da se ponavlja: prvi puta kao tragedija, drugi puta kao farsa.” - Friedrich Hegel
Karamarko nas uvijek iznova zadivljuje svojim nastupima i izjavama. Na skupu „ antikukuriku“ koalicije između ostalog izjavio je:
„Uvijek sam bio dosljedan...“
S pravom se odmah nadovezao upozorivši sve da se ne smiju. Činjenica je da nakon ove izjave prisutnim novinarima nije preostalo drugo nego da prasnu u smijeh ili pak da gorko zaplaču. Njegova izjava bila bi istinita jedino formulirana ovako: „Uvijek sam bio dosljedan u svojoj nedosljednosti“.
Ovako, ostaje nam samo da se i dalje zabavljamo i slatko nasmiijemo.
14. 09. 2013.
Zabranjeno smješkanje
Svete bakterije
Znanstvenici sa instituta za higijenu i imunologiju medicinskog fakulteta Bečkog sveučilišta, analizirali su „svetu vodicu“ iz škropionica i krstionica u austrijskim crkvama i kapelicama. Uzorci 39 takvih „svetih vodica“ podvrgnuti su detaljnoj analizi i to u dužem periodu, a rezultati su zastrašujući:
Niti jedan „sveti izvor“ nije sadržavao pitku vodu, a tek 14% „svetih vodica“ nije bilo zagađeno fekalnim bakterijama!
Naravno, odmah mi se nameće jedno logično pitanje: Sveta, pa prljava? Zagađena? Fekalije?
Ipak, ostavit ću da o tome lamentiraju drugi.
Vjerojatno se pitate: kakvo je stanje sa hrvatskim svetim vodicama? Na žalost vjernika (a vjerujem na sreću Crkve), takva studija ne postoji, no ruku bih stavio u vatru (puno radije no u „svetu vodicu“), da bi rezultati bili slični.
Stoga, još jednom, sada već poput Katonova „Ceterum censeo...“, savjetujem sve vjernike:
VJERUJTE U BOGA, NE VJERUJTE CRKVI !
Batler par excellance
26. 09. 2013.
Batler (engl. Butler od starofranc. Bouteillier), u hrvatskom jeziku označava peharnika, pivničara, glavnog slugu.
HDZ-ov pulen Gordan Jandroković, nakon što je nedavno optužio premijera da štiti ubojice, na jučerašnjem je saborskom zasjedanju prozvao predsjednika Sabora Josipa Leku da je najbolji hrvatski batler.
No, ja se nikako ne bih složio s time. Razumijem Gordanovu skromnost i samozatajnost, no njegove kvalitete na tom polju su neprikosnovene. Srećom pronašao sam fotografiju koja to i dokazuje.
19. 09. 2013.
10. 09. 2013.