Prelistavajući neke svoje zabilješke, naišao sam na zanimljv članak koji sam sročio još prošle godine, na svetkovinu Velike Gospe, pa ga, makar sa zakašnjenjem, objavljujem sada, jer eto, približava se nova svetkovina, pa nije na odmet prisjetiti se o čemu su nam to zborili crkveni velikodostojnici.

 

Velika Gospa dan je svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo, dušom i tijelom. Svake godine na svetkovinu, diljem Lijepe Naše mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta.Tako je bilo i ove godine. Vjernici su pohrlili na misna slavlja želeći se još jednom pokloniti Blaženoj Djevici Mariji, prisustvovati misi, ispovijedati se ako je moguće i primiti sakrament pomirenja.

Sve su to trebali doživjeti uz naše najviše crkvene velikodostojnike, jer upravo su se oni našli na tim skupovima dočekujući svoje stado.Nešto kroz dnevnu tiskovinu, nešto putem TV izvještaja, pratio sam gro tih događanja i moram reći da sam malo toga čuo što bi mi osobno pomoglo da osnažim bogatstvo duha, približim se Mariji iz Nazareta kako bi je slijedio u svetosti i povjerenje Bogu.Od silnih izjava o „etici i humanosti“, „crnom petku“ ili srakićizmu kako je „za čovjeka bolje kad je manje slobodan“, biserima prosutim pred mnoštvo vjernika iz usta gospode biskupa Bozanića, Srakića i Barišića, pomalo mi je mučno. Čak i za moj kanibalski želudac teško su probavljivi govori koji su se mogli čuti.

 

Posebno bih se osvrnuo na izjavu gospodina Barišića koji kaže: „Možda su otkrića znanosti koja će biti etična već odavno magla biti otkrivena, a nisu jer su geniji kojima je Gospodin darovao talente za razvoj znanosti, pobačajem otišli u smrt.“

Jasno je da je izjava sročena za stado kojemu treba „otvoriti oči“, ukazati na „pravu istinu“ i usmjeriti ga „ispravnim putem“, no što je previše, previše je.

Na žalost, Crkva još svojim stadom uspijeva manipulirati, no pitam se: zar je zaista svijest vjernika toliko niska da može prihvatiti takvu splačinu kakvu nam je ponudio biskup Barišić. Ne vjerujem!

U tom smislu, a povodom njegove izjave o „pomoru genija“ zbog pobačaja, iznio bih gospodinu Barišiću neka svoja ljudožderska razmišljanja i postavio mu pitanja.

 

Gospodine Barišiću, u svojoj velikoj brizi o zatrtim i nikad rođenim genijima, da li možda ponekad pomislite kako neke od dječjih kostiju, pronađenih u brižno skrivanim katakombama samostana i Katoličkih crkava diljem svijeta, pripadaju nekom potencijalnom i nikad realiziranom Isaac Newtonu?

Pitate li se možda gospodine Barišiću koliko je potencijalnih Marie Curie nestalo u dimu lomača za vrijeme Biskupske inkvizicije koju je, ako me pamćenje ne vara, uspostavila vaša Katolička Crkva (vaša, jer ja u nju ne vjerujem, ja vjerujem u Boga)?

Da li je moguće da je neki briljantni dječji um, potencijalnog Immanuela Kanta, doživio takav stres, šok i trajni mentalni poremećaj, uslijed gnusnog čina nekog svećenika pedofila i službenika vaše Crkve da nikad nećemo saznati za možebitnu neku Kritiku najčišćeg uma?

 

Kucam na vrata i obraćam se vama gospodo Barišić, Srakić, Bozanić i ini crkveni velikodostojnici Katoličke Crkve u Hrvata. Zdrav razum mi govori da bi institucija Katoličke crkve, pa tako i vi kao njeni službenici, trebali biti suport i na usluzi malom čovjeku, upravo kao što je to bio Isus. Vjerujem kako bi vi službenici Crkve, trebali predstavljati sponu između Boga i Čovjeka na njegovom mukotrpnom putu povratka Svevišnjem.

 

U to ime ja vas pitam : Jeste li ?   (Odgovor proslijedite vlastitoj savjesti).