top of page

Poznato je da iz nečeg kvarnog teško će niknuti išta zdravo,  pa to vrijedi i za nogometni svijet.  Sva trulež struktura hrvatskog nogometa, prije ili kasnije morala se reflektirati i  na našu reprezentaciju i eto, dogodilo se to u susretu sa Škotima. Izopačenost cijelog sistema ispoljila se u pripremi reprezentacije te prije, tokom i nakon same utakmice. Kako?

 

Pripreme: Naš vrli izbornik makar „iznimno cijenio škotsku reprezentaciju“, vodi našu repku na teške pripreme u Zabavni centar Međugorje, gdje se oni duhovno, sa krunicom u ruci, pripremaju za težak meč, dok selektor valjda razrađuje taktiku sa samim Svevišnjim. Treninzi su pak iscrpljujući, uz tamburice, iće i piće...

 

Prije utakmice: Naš vrli predsjednik HNS-a Davor Šuker poručuje kako je ovo prilika da popravimo gol razliku i kako treba nafilati Škote. Davor kao da je pao s marsa i nezna da NIKAD nismo pobijedili Škote i da smo uspjeli „nafilati“ tek snažnu Andoru. No izjavom je uspio napraviti krasnu atmosferu u reprezentaciji, tako da...

 

Za vrijeme utakmice: Pod dojmom da moraju škotskim papanima uvaliti barem 3-4 komada u prvih petnaest minuta, naši su vrli reprezentativci ko muhe mez glave jurcali terenom bez ikakvog smisla. Ili su to ipak samo sprovodili zamisao izbornika o novoj taktičkoj varijanti: 10-0 -0 ?!

 

Poslije utakmice: Naš vrli izbornik Štimac, u izjavi za HTV govori kako on prihvaća svu krivicu na sebe, no kako je on pobjednik i kako će sve dobro završiti. I još veli: “Nakon što smo pregledali snimku, ustanovili smo kako smo ipak pružili dovoljno da pobijedimo Škotsku“ (?!?). Gospon Štimac, slažem se s vama, ekipa koja u 60-toj minuti utakmice uputi PRVI, ZADNJI i JEDINI udrac u okvir vratiju, zasigurno zaslužuje pobjedu!

 

Kao zaključak:  Razmislite, zar se može očekivati nešto drugo od organizacije u kojoj su sve visoko „moralne“ osobe, koje su svoje dojučerašnje smrtno neprijateljstvo pretočili u idiličnu prijateljsku vezu, a sve za dobrobit hrvatskog nogometa, naravno.

10. 06. 2013.

 

Trulež hrvatskog nogometa

 

O tempora, o mores!

Neki dan sam bio na nogometnoj utakmici Rijeke i Dinama. Bilo je krasno, puno ljudi, ugodna atmosfera, kulturno navijanje:   „...ubi, ubi...“,    „...jebam vam mater cigani...“  znate već.   U obje ekipe ima i obojenih igrača pa se često spominjalo i južno voće. Uglavnom sve je bilo super. No nadasve me oduševilo to što sam se osijećao bezbrižno i sigurno, jer čuvalo me na stotine interventnih policajaca.

 

I dok sam tako u poluvremenu promatrao jednog od njih, prisjetio sam se nekih prošlih vremena i pitao se: Kako smo se to mi uopće usuđivali ići na utakmice dok njih nije bilo?  Stvarno smo bili hrabri.

Pokušao sam se prisjetiti kako su izgledali oni nekadašnji, „čuvari reda“, ali moj bio-computer nije uspio sakupiti dovoljno informacija da složi neku suvislu virtualnu sliku, te sam je potražio na internetu. Uz photoshop suočio sam tako „face to face“ nekadašnjeg čuvara reda i mira na nogometniim utakmicama i  današnjeg interventnog policajca u istoj ulozi.

 

Moram vas podsjetiti da jedan od njih dolazi iz mračne prošlosti, vremena diktature, jednoumlja, svih ljudskih i inih nesloboda, dok je drugi predstavnik modernog demokratskog, naprednog, slobodarskog, slobodoumnog društva.

Naravno da ćete ih lako razpoznati.

 

31. 07. 2013.

bottom of page